Nove putovnice starih sorata – Villány franc

Pomislit će mnogi da sam konačno skrenuo kada pišem o mađarskom vinu u ovom trenutku napetog političkog šovinizma, ali ja vam kažem da sam baš zato sada odlučio pisati o njemu. Dobro je davati političarima do znanja da mi poznajemo i neke druge, prijateljske jezike i da se nećemo uvijek dati huškati jedni na druge. Ovo je jedan fini, kulturni otpor sistemu.

I baš iz toga razloga i ovima gore u inat, ja sam iskopao jednu svoju staru ploču Franza Liszta (onu gdje je Karajan dirigirao Mađarsku rapsodiju br.2 prilagođenu orkestru), natočio sam si čašu dobrog Villány franca iz jedne rogate vinarije (Agancsos Pincészet, Capitalis 2015), sljubio Franza i franca i pišem vam ovaj blog. Kakva meditacija…

Što je to Villány franc, već vas čujem kako pitate. Znamo za cabernet franc, znamo za turigu francu, ali sad još i Villány franc! Čuli ste za muškat momjanski? E to je možda najbrži način da sve objasnim u dvije riječi, u jednoj sintagmi; muškat momjanski – Villány franc. U Momjanu, na sjeverozapadu Istre sadi se većinom muškat bijeli. Može i žuti, ali većinom je bijeli. Radi zavidnih rezultata koje muškat tamo daje, on ima zaštićenu oznaku izvornosti, regionalnu odrednicu koja znači da dolazi baš iz Momjana.

Ista se stvar dogodila i cabernet francu u Mađarskoj. Sorta tamo uspijeva odavno, ali kada je 2000. Villány posjetio jedan vrlo utjecajan, ugledan MW, Michael Broadbent, rekao je kako smatra da je cabernet franc našao svoj novi dom. Ono što je smatrao da su ti zavidni rezultati koje sorta postiže na ovim položajima je sklad bogatstva i elegancije. Ovo su naizgled nepomirljivi svjetovi, možda kao i naši političari, ali zapravo nisu. Eto im još jedna poruka. Vina koja su zrela, puna ekstrakata, koncentrirana, moćna, visokih tanina i solidnih alkohola, obično nisu ona koja opisujete i doživljavate kao elegantna. Njih doživljavate upravo kao moćna, punoga tijela, robusna, ali… Ona mogu biti i elegantna. Taj je spoj nespojivoga toliko bešavan, neprimjetan i skladan da naprosto imate osjećaj da u isto vrijeme pijete lagano, elegantno i moćno robusno vino. To je elegancija snage, sportska elegancija, snažna profinjenost…

Vinari su odmah prepoznali svoj trenutak da zablistaju na pozornici povijesti mađarskog vinarstva i krenuli u pothvat zaštite regionalne oznake. Izbor je pao na Villány franc.

U novije vrijeme o ovim izvrsnim rezultatima pišu ugledni svjetski časopisi priznajući novu domovinu ove plemenite sorte. Cabernet franc je u dolini Loire zabilježen još prije 700 godina, mnogi znaju da je jedan od roditelja cabernet sauvignonu, rjeđe znaju da dolazi iz tako sjeverno isturene vinske regije i ono po čemu polako postaje poznat široj publici – neobičan miris grafita i šiljenja olovke, tipičan je za hladnije položaje ove sorte.

Villány je s druge strane vrlo topao i sunčan i ovdje mogu nastajati vina puna tijela što za crna u Loiri sigurno nije slučaj. Franc zrije još malo ranije od caberneta što je samo još jedna olakotna okolnost. Moguće je u berbu ići nešto ranije i sačuvati dovoljno voćnih kiselina koje su vinu potrebne. Radi sunca i topline, franc iz Villányja nema pirezine, oni u zrenju nestanu i rijetko ako ikada ćete naći arome koje podsjećaju na zelenu papriku. No, Villány cabernet francu daje svoje potpise kako u stilu, tako i u aromama pa često možete osjetiti borovicu, što je rjeđa aroma u vinima kao i mirise cedrovine, pinja, lagane smolaste mirise kao da ste u šumi na Braču.

 

Znanja ne dostaje u Villányju, to nitko tko imalo zna o vinima ne može reći, ali terroir je stvorio Villány franc. Vinari su mu samo nadjenuli ime.

 

Kruno Filipović