Jer miriše na Božić…

Otkuda ideja o povezanosti Božića i Hennessyja? Pa iz samog konjaka, rekao bih.

Jedan od pojmova koji je obilježio ovo stoljeće u gastronomiji zasigurno je i comfort-food. Comfort-food je engleski pojam za onu hranu koja nas podsjeća na mjesto i vrijeme kada smo bili sigurni, sretni, voljeni, zaštićeni, kada je svijet djelovao kao bezbrižno mjesto i nije čudo da je comfort-food često nešto što smo jeli kao djeca. Ali ne mora biti samo to.

To može biti i sasvim jednostavna, seljačka, narodna hrana. Tradicionalni recepti. Nešto što bi nam bake pravile dok bi nas čuvale. Posebno je u vezi te hrane sjećanje koje evocira, a ne sam sadržaj, sastojci ili način pripreme.

Oslonimo li se na taj pojam, pitat ću vas da zajedno sa mnom pogledate divno jednostavan vizualni prikaz aroma koje se mogu osjetiti u starim konjacima:

Bademi, maslac, kandirano voće, cedrovina, vanilija, cimet, orasi, lješnjaci, duhan, klinčići, muškatni oraščić, karamela, dim, arancini…

Jesam li opisivao pincu, medenjake, božićno drvce, miris dnevnog boravka na Badnjak, božićne kolače ili čašu starog, odležanog konjaka? Kao što comfort-food evocira uspomene na određeno vrijeme i trenutak, miris starog konjaka oživi uspomene na Božić.

 

 

Kruno Filipović