Čista, čista improvizacija… Nisam imao plan za šoping namirnica, nisam imao plan za postupak, imao sam samo osjećaj koji me je vodio.
Ovaj puta sam kuhao za vino. To se smatra obrnutim slijedom stvari. Obično kada hranu možete već gotovu kušati, prema okusima tražite vino koje ćete sljubiti. Ipak, koliko god naopako bilo, vrlo je često da se kuha za već kupljeno vino.
Na prvu može djelovati kao vrlo sigurno sparivanje; tjestenina i bijelo vino, ali postavio sam jači izazov pred odležani Pošip. Nije sve bilo tako jednostavno.
Imao sam raviole i tortelline, jedne punjene mladim sirom, a druge punjene ricotta sirom. prilično blag i neutralan okus odlučio sam pojačati umakom od maslaca i grane padano u koji sam dodao tikvice, a glavni su izazovi vinu bili ljuta zelena papričica i svježi radič koji sam dodao na kraju da bi još uvijek malo hrskao dok ga se jede. Dakle, tjestenina je bila prilično pikantna i malo gorkasta od radiča. Tako sam i salatu odlučio raditi u stilu mladog sira pa sam miješanu lisnatu salatu (rikola, zimska, crveni hrastov list, crvena romaine salata) začinio zdrobljenim grčkim feta sirom.
Oko zadnjeg koraka sam se dvoumio… Planirao sam prepržiti i usitniti pekan orahe kojima bih posipao tjesteninu na kraju. Jedini razlog zašto sam odustao je bio taj što sam se bojao da će biti previše različitih aroma.
I onda je došao Korta Katarina Pošip iz 2016. s jednom tako lijepom, nježnom, jedva primjetnom oksidativnom notom, baš kao imate tih par zrnaca lagano tostiranih pekan oraščića i uza sve mirise i okuse, Pošip se još uvijek jasno isticao i krasio cijelu večeru. Što u konačnici i treba učiniti.
Bogat, upadljivog srednjeg tijela, kao kakav vješti tenor pjevao je kroz svoje voćne arome. Kroz zrelu, mirišljavu dunju, kroz tufahiju i sušene marelice, kroz ljubičicu iz herbarija, kroz sve one sate sunca i maestrala.
Preporučujem za kraj radnog dana!
Kruno Filipović