Premda je danas nedvojbeno jedan od vodećih luksuznih brandova, redovito se pojavljuje tamo gdje je glamur i simbol je za prestiž, konjak Hennessy u ovaj je svijet ušao na pomalo drugačiji način. Naviknuli smo viđati Hennessy, naročito u hip-hop kulturi, uz mnoge slavne osobe i mogli bismo ishitreno zaključiti da je u pitanju naprosto još jedan statusni simbol za kojim ovaj konkretni glazbeni žanr često poseže u svojoj reprezentaciji kao i za zlatnim nakitom i skupim automobilima. No, bili bismo u krivu.
Veze između destilerije Hennessy i umjetnika nisu počele kao mecenat, kao izdvajanje onih bolje stojećih u društvu za nepoznate, talentirane, siromašne umjetnike. Kada su tijekom Prvog svjetskog rata afričko-američki vojnici bili raspoređeni na položajima u Francuskoj, naišli su na, za to vrijeme, popriličan kontrast u načinu na koji su bili primljeni među Francuzima. Za razliku od zemlje iz koje su dolazili i za koju su išli na borbene položaje, Francuzi su ih tretirali kao jednake. Iznimno su cijenili crnačku glazbu i kulturu, prihvatili je kao jednaku svojoj i zaista živjeli u pravom suživotu tih nekoliko teških godina.
Crnci su sa sobom donijeli svoju glazbu i ples, Josephine Baker i ljubav prema Jazz glazbi, strast za boksom i drugim sportovima, u kojima su se često i natjecali sa svojim francuskim suborcima, a sa sobom će iz Francuske ponijeti konjak Hennessy. Konjak je bio piće koje je pratilo sve njihovo slobodno vrijeme i one sretnije i manje sretne trenutke. Konjak je bio piće francuskih zabava i francuskog društvenog života i crnci su ga prihvatili kao svoje baš onako kako su i sami bili prihvaćeni.
Zajedno s povratnicima s prvih linija ovog prvog velikog, svjetskog ludila, u Ameriku je stigao i veliki val slave za ovo cijenjeno piće i to prvenstveno u crnačkoj kulturi. Veterani su pričali o nekom sretnijem društvu gdje su dijelili i muke i radosti, ali i „sjedili za istim stolom“ i to su doživljavali i pamtili kao nešto civilizirano. I upravo je taj pojam „civilizirano“ bio onaj koji je u Americi desetljećima nakon Prvog svjetskog rata gradio brand Hennessy citatima kao što su „the world’s most civilized spirit“ i izvedenicama: „the civilized way to charm the ladies“ ili „the civilized way to open the door“.
U prvome planu nije, dakle, bio razmetljivi statusni simbol koji bi drugima govorio koliko ste imućni, nego dašak humanosti, civiliziranosti i kulture. Ovaj se sretni odnos nastavio na obostrano zadovoljstvo pa je Hennessy nastavio financirati pokret za socijalnu reformu u Americi, jedna je od prvih kompanija u svijetu koja je u reklamama koristila crne modele i treća u svijetu koja je na mjestu vice-predsjednika kompanije imala crnca.
Odnos s kulturom i umjetnošću je i daleko širi. Hennessy Art Fund dodjeljuje nagrade suvremenim irskim piscima pod nazivom New Irish Writing, sufinancijer je IMMA – Irish Museum of Modern Arts i u sklopu svojih aktivnosti dodijelio je nagrade i potporu nekim poznatijim irskim umjetnicima kao Barbari Knezevic i poznatom redatelju, scenaristu i piscu Nielu Jordanu koji je osvojio nagradu Oscar za scenarij za film „The Crying Game“.
Liniju VS Hennessy konjaka svake godine oslikava drugi talentirani umjetnik u usponu među kojima se jedne godine našao i Shepard Fairey, danas poznat kao autor „Hope“ plakata za predsjedničku kampanju Baracka Obame, no i boce drugih linija dizajniraju i oslikavaju poznati svjetski umjetnici kao npr. Ferucio Laviani, Carnovsky, Felipe Pantone, Marc Newson i Arik Levy.
Ovakva povijest pravi je razlog tome što se danas uz poznate i slavne osobe kao što su Jay Z, Wiz Khalifa, Kanye West, Snoop Dogg, Drake i mnoge druge redovito nalazi boca konjaka Hennessy. Hennessy je naprosto svoj život s umjetnošću i svoju strast za umjetnošću, živio od svojih početaka.
Kruno Filipović