En Primeur kušanje je prije svega izazov za kušače

En Primeur ili, ako dopustite ležeran, razgovorni prijevod, „na prvu“ tip je kušanja koji izvorno dolazi iz Francuske i uvjetovan je njihovom specifičnom vinskom trgovinom. Naime, kako proizvođač ne prodaje direktno krajnjem kupcu, nego vinskom trgovcu – negociantu, vinski trgovci pokušavaju predvidjeti cijenu koju će neko vino uspjeti postići prije nego li je ono zapravo spremno za piće.

U ovom je tipu trgovine taj korak od velikog značaja jer dobra procjena znači mudro ulaganje, a pogrešna može značiti i ozbiljne gubitke i probleme. To je dakle talionica u kojoj se tale veliki kušači i tko je god mislio da posao kušača nema nikakvog snažnog uporišta, vjerojatno se nikada nije potrudio saznati o koliko „teškom“ biznisu se radi i koliko su fatalne pogreške. Pogriješiti jednom ili dvaput može značiti i kraj za neku kompaniju.

Vina se kušaju dok su još u bačvama i dok su sasvim mlada i nespremna, a cilj je procijeniti kakav je njihov potencijal i koliko će im vrijednost rasti. U naslovu napominjem da je ovo izazov jer vina koja kušate neće uvijek biti sasvim ugodna, ali to ni u kojem slučaju ne znači da se neće razviti u prvoklasna vina, a na vama je da vidite koja su koja. Skrenuti ću vam pažnju na neke očite teškoće kod ovakvog kušanja. Na prvom su mjestu to vrlo izraženi i mladi tanini u crnih vina, a na vama je da procijenite jesu li ti tanini zeleni pa im starenje i neće puno pomoći ili su samo mladi pa će vino odležavanjem postati bolje.

Nadalje, tu su zatvorena i reduktivna vina. Ovo može biti uobičajena faza u razvoju i ne mora značiti da će vino kasnije imati te arome. Već sljedeće pretakanje može riješiti stvar. Mutna su vina, s druge strane, najmanji problem jer su ljudi već upoznati s time da su mlada vina mutna i da će sedimentacijom ili filtriranjem problem biti riješen. Neobična stvar koju sigurno ne znaju svi posjetitelji ovakvih festivala je da traminac može imati vrlo neugodan miris dok je mlad, miris koji podsjeća na trulež i pokvareno povrće i da će unatoč tome biti odličan nakon sedimentacije i smirivanja.

Kiseline i šećeri mogu biti izraženi, ali to je nešto s čime je vinar računao kada je stvarao vino, samo on je razmišljao o tome kako će ono biti nakon godinu ili dvije dana, a ne prije punjenja u boce. Veliki broj neugodnih aroma sumpora se može naći u vinu, ali i oni nestaju osim ako nije zaista riječ o greški.

Oksidativna mlada vina, niske kiseline u mladim vinima, nedozreli tanini, problemi sa sumporom, problemi sa fenolima, arome acetona, ljepila, ugašene šibice, pokvarenih jaja i sl. trajni su problemi i ukazuju na vino koje nema pred sobom sretan život ni nekakav ozbiljan potencijal. No, nakon što odvojite jedne od drugih ovih nedostataka, vaš posao tek počinje. Sada tek morate gledati iza svih tih grešaka i pokušati odvojiti ona vina koja će se razviti u istinski velika vina od onih koja će biti samo solidna sezonska stvar. Očigledno, ova kušanja imaju daleko više smisla za stilove koji su predviđeni za odležavanje, no i godišnjake ima koristi procjenjivati.

U Hrvatskoj je zaživio nešto drugačiji oblik En Primeur vinskog festivala, a u ovom trenutku možemo zaista reći da je zaživio jer on traje već nekoliko godina i ima popriličnu posjećenost. Održava se u hotelu Westin za Dalmaciju, Slavoniju i Međimurje, dok su se Istra i dio vinara Bregovite Hrvatske odvojile datumom i mjestom u Esplanadu.

Smisao ovoga festivala u nas je nešto drugačiji nego u Francuskoj, ali je izazov za kušače jednak. Turizam je taj koji određuje da festival bude tako rano, čak u siječnju, a prilika je za ugostitelje da traže svoje nove favorite za sezonu i da ih, ako je moguće nađu prije slaganja vinskih karata za predstojeću sezonu. Ako si zamislite situaciju da se nađete u jeku sezone s velikom zalihom lošeg vina, vjerujem da ćete razumjeti koliko je stvar ozbiljna.

 

Kruno Filipović