Svijet vina vam neumoljivo dijeli packe po prstima svaki puta kada se iole okuražite i pomislite da nešto o tome svijetu znate. Ovdje zaista valja vječno biti ponizan učenik.
I prečesto ćete čuti da se za prave šampanjce, a naročito one iz reda „Les Grandes Marques“, a još i više za Dom Perignon kaže da tu najviše posla odrađuje marketing i da su to velike kuće s velikom proizvodnjom koje počivaju na brendu, ali ne pristajte na to, odmah ćete dobiti packu.
Danas se to već zove „malim čudom“ u Šampanji. Naoko je samo maleni detalj, ali s rezultatom koji berbu 2008. smješta u „hall of fame“ (hala slavnih) – klasu šampanjaca, a malo je nedostajalo da uopće ne izađe kao godišnjak, kako Dom Perignon jedino i izlazi. Rečenice koje slijede zaista shvatite ozbiljno; Dom Perignon Vintage 2008. je šampanjac u koji se može investirati, berba u koju možete dugoročno ulagati. Ne dopustite da uvijek budete zadnji koji će to razumjeti i da ste uvijek „general nakon bitke“ – ako je Dom Perignon nešto što si možete priuštiti i ako imate podrum u kojem ga možete čuvati, počnite čim prije kupovati ove šampanjce. Kada berba 2008. izađe u drugom i trećem izdanju kao P2 i P3, iznenadit će vas vrijednost koju će postići.
Naime, godina je počela kao vremenski/klimatski prosjek u Šampanji. Ničim iznimna, ni u kojem smislu. U novije vrijeme svaka je u maloj mjeri toplija, ali 2008. se to nije previše osjetilo jer su proljeće i ljeto obilovali oblacima, skrivali loze od sunca i sprječavali rast temperature. Nije se očekivalo da će šampanjci izlaziti u „vintage“ klasi u 2008. No završnica je čitavu stvar preokrenula naglavce i posljedično je taj rani nedostatak prometnula u veliku prednost.
Da se godina završila kako je počela, malo tko bi bio zadovoljan razinom zrelosti grožđa. Kiseline bi, dakako, bile tu, ali ekstrakti i dio aromatskog spektra bi nedostajali barem za klasu vintage šampanjaca. Ali onda je došao neočekivano topao rujan i počelo je to pomalo odgođeno sazrijevanje. „Chef du Cave“ – majstor podrumar, a pomalo i umjetnik, Richard Geoffroy, tada već u pratnji Vincenta Chaperona kojeg je pripremao da ga naslijedi, a zanimljiva je usputna primjedba da je baš u toj 2008. kojoj se smiješi kultni status, počeo zajednički rad Chaperona i Geoffroya – morao se odvažiti na prilično riskantno kockanje i nadati se da će vrijeme ostati toplo i sunčano, ali bez većih kiša i da će moći odgoditi berbu.
Sreća prati hrabre i rujan je bio baš kao izmišljen. Evo kako je preokrenuo cijelu berbu; sada je, umjesto da je grožđe nedozrelo i premladih kiselina, radi duge naoblake i niskih temperatura, oblačno proljeće i ljeto služilo da čuva visoke kiseline za izvan prosječnu strukturu, a da stvar u završnici zapečati jednako tako izvan prosječnom zrelošću. Uz takav rujan, hladnije i oblačnije proljeće i ljeto nisu nedostatak, nego prednost.
Evo i druga važna „sitnica“ – odgađanje berbe i Geoffroy-Chaperonovo kockanje s rujnom, produžili su ukupan period zrenja. Grožđe je zorilo usporeno i produženo. O tome mnogi vinari sanjaju, da je grožđe što duže na majci lozi, ali da ga sunce ne spali, ne zasiti šećerima i da ga kiša u završnici ne razvodni. Takav je plod neusporedivo kvalitetniji.
Rezultat je šampanjac koji se uspoređuje s mitskom 1996. ali s nijansu jačim tijelom, i za nijansu mesnatijim. Počinje s nosom koji je pun terroarskih, tipično šampanjskih vapnenastih aroma uz nijansu dimnih i kremenastih. Na nepcu se, vrlo usporeno, nenapadno, gotovo nonšalantno, pojavi elegantna kremoznost i ne prestaje još dugo vremena. I asketski i obilat.
Na kraju bih ponovio, ovo nije mala stvar! Londonska vinska burza je počela trgovanje s Dom Perignonom 2008. 1. siječnja 2019. po cijeni 1200-1240 funti za sanduk od 12 (ali za unaprijed dogovorene rezervacije), a već koji dan nakon toga cijena se popela na 1400 funti. U konačnici je na tržište izašao za nijansu iznad „fair value“, ali nama je zanimljivo i što to znači za budućnost ove berbe i za odležavanje. Od nje se puno očekuje.
Plentitude izdanja Dom Perignona su na neki način nasljednici onoga što je bio Oenotheque. Za sada su u Plentitude izdanjima P2 i P3 – oni su kao drugo puštanje na tržište ili drugo pojavljivanje iste berbe na tržištu, odnosno treće ako je P3, a i otuda i imena. Već za tri i pol godine, 2008. može izaći kao P2 kojem je minimalna starost 15 godina. Kada izađe kao P2, cijena mu naraste barem 80%.
Ostavit ću vas uz možda još i vrjedniji, a meni svakako draži, savjet; kupite ga za sebe po redovnoj cijeni i sačuvajte ga sljedeće tri i pol godine. Popijte ga kao P2!
Kruno Filipović