Decanter, IWC, James Suckling, Robert Parker/Wine Advocate, Wine Spectator, Wine Enthusiast, Tim Atkin…

Što i koliko nam znače visoke ocjene ili dobre recenzije za vina?

Nedavno se na našoj polici, među slavnim regijama i slavnim vinima našlo jedno s upečatljivo visokom ocjenom kvalitete. Vino Gross Colles Sauvignon blanc od uglednog je Decantera dobilo zavidnih 97 bodova i tako osvojio platinastu medalju. Je li takvo priznanje nešto što samo podiže ugled vinariji ili je relevantno i samome potrošaču?

Ovo će biti jedan više polemički tekst pa sumnjam da će se nakon njega dobro osjećati bilo koja od involviranih strana. Ima dosta toga neiskomuniciranoga između kritike i publike i ne može se baš reći da se ta dva svijeta vole. Proći ću kroz nekoliko glavnih točaka u kojima se kritika i publika razilaze.

Kritika i publika

Na prvo bih mjesto izdvojio nešto što vidim kao temeljnu zabludu kod ove podjele na stručne i nestručne. Svi su zapravo samo publika. Ne postoji ni jedan drugi temelj za procjenu kvalitete od mišljenja publike. Kritika bi morala shvatiti da je i ona samo publika. Postoji samo publika. Razlika se može eventualno raditi između stručne i nestručne publike, ali pri tome bi ono „stručna“ značilo samo da se taj dio publike češće i duži vremenski period bavi nekim užim segmentom, bilo da je riječ o glazbi, filmovima, umjetninama ili vinima. Ipak, u konačnici su publika.

Ova teza sigurno neće biti simpatična kritici, ali to je, naprosto, tako. Druga zabluda koje se kritika treba riješiti je misliti da to što se ona češće i duži vremenski period bavi nekim područjem, znači da će sigurno raditi manje grešaka ili donositi točnije i pouzdanije sudove. Postoji i takvo što kao loš kritičar. Kada bi se kritičare procjenjivalo, sigurno ne bi svi jednako dobro prošli.

Ja znam sve

S druge strane, današnje vrijeme vidim obilježeno velikom, po mome sudu i prevelikom, naklonjenošću krajnjem potrošaču, odnosno nestručnim osobama. Sigurno ste svi, barem u polju za koje ste stručni, često nailazili na ljude čiju ste procjenu vidjeli samo kao rezultat neupućenosti; roditelji koji procjenjuju kurikulume, objašnjavaju trenerima u čemu griješe, ljudi koji pitaju zašto se ne bi zračna luka gradila gdje se njima čini zgodno, ljudi koji na polusatnoj pauzi za kavu riješe probleme hrvatske ekonomije ili poslože reprezentaciju čak i za zlato, a ne „samo“ srebro.

Ljudi, svi od reda sujetni kakvi jesu, vole čuti lijepe stvari o sebi i opovrgnuti ružne. Silno vole sve oblike marketinga koji im kažu da su jedino oni u pravu. Inače, to da je kupac pri odabiru proizvoda za sebe jedini u pravu, samo je po sebi evidentno. Mnogi će kupci za sebe iz čiste navike odabrati lošije i neurednije vino jer su takvo oduvijek pili. Oni su za sebe također u pravu.

Jesmo li zaista toliko različiti

No, u većini slučajeva iskustvo i praksa vode k vrlo sličnim ciljevima. Kvalitetu su za sebe također smislili ljudi, ona nije nametnuta nekom uredbom. Što se duže družite s vinima, vaš je izbor sve sličniji izboru drugih stručnjaka. Ljudima se često čini da što su stariji sve više cijene šampanjce i whiskyje, ali to nema toliko veze sa starošću koliko s količinom različitih primjeraka koje su kušali. Samo što za to treba vremena pa ste onda nužno i stariji kada počnete cijeniti šampanjce. Trebali ste ranije početi.

Vino koje ima manje štetnih sastojaka, sigurno je kvalitetnije, ovdje ne ulazim u to hoće li se ono nužno nekome više svidjeti. Ako ima manje mana i nečistoća, sigurno je kvalitetnije. Ako može pokazati širi spektar prirodnih aroma, mirisa i okusa, sigurno je kvalitetnije. Ako je napravljeno od zdravijeg grožđa, kvalitetnije je, uključujući ovdje i botritična vina jer ni kod njih u obzir ne dolazi bilo koja plijesan.

Potrošači bi trebali razumjeti da to što se njima nešto sviđa ne znači da onda nužno mora biti i kvalitetno. Kada vam se nešto sviđa, to prije svega znači samo da vam se sviđa. Kritičari bi, s druge strane, trebali razumjeti da je potrebno vrijeme i pažnja da bi se naučilo cijeniti određena postignuća u svijetu vina kao i u drugim strukama. Ne mogu kritičari nekome tko tek otkriva svijet vina reći: „pij ono što ja volim jer nakon 35 godina ja vidim da je to nešto najbolje“. Senzibilitet se razvija i važno je prijeći zadani put, a ne pokušavati pronaći kraćicu do cilja.

Dobra stručna preporuka

Najbolji će vas stručnjaci pitati kakva vina volite piti. Kada im kažete što volite, oni će pokušati za vas pronaći nešto što vide kao sljedeći korak dalje u istraživanju vina ili uspješnije ostvaren rezultat, ali u stilu koji vas zadovoljava.

Nije poanta u tome da pijete nešto što vam netko drugi kaže da pijete. Poanta je da vam stručna preporuka može pomoći da „od silne šume ugledate stablo“ i dođete do vina za sebe. Dakle, ako volite austrijske „sovinjonce“, predviđene za odležavanje, mirnijih i mekših kiselina, izraženih teroarskih i mineralnih odlika, a slabijih sortnih aroma, ovaj svakako morate probati. Također, ako do sada niste takav „sovinjonac“ pili i želite probati, ali pri tome biti sigurni da on dobro pogađa suštinu tog specifičnog stila, onda je Gross Colles vino za vas. Mnogi će ga voljeti, a mnogi i ne, ali to je ionako subjektivna stvar.