Jedna od stvari koju najviše cijenim u vinskom svijetu je kada vinar istražuje potencijal autohtone sorte. Kada, osluškujući što nekoj lozi treba, kako ona najbolje raste i sazrijeva, koje su njene specifičnosti, što ju čini drugačijom i posebnom itd. pronalazi stil vina u kojem će sorta postići najviše.
Svaka mlada, nova, nepoznata ili stara zaboravljena loza, kada stupa na vinsku scenu prolazi kroz poznati niz koraka kroz koje se dokazuje i traži. Početak je obično odbacivanje predrasuda i bitka protiv mjesta koje je lozi odredila povijest i tradicija, a to obično podrazumijeva one poznate ocjene; da loza nije plemenita, da služi za volumen, za mekšanje, za bojenje i sl.
Kada pobijedi ovu bitku, obično slijedi utrka za čistoćom, urednošću i tehničkom ispravnošću vina. U tom koraku obično dolazi i spuštanje alkohola. Takvi se rezultati postignu brzim i relativno jednostavnim fermentacijama u kojima sorta slabije pokazuje svoje sortne specifičnosti, ali su vina vrlo ugodna, pristupačna široj publici i tržišno, potencijalno, vrlo isplativa.
Sljedeći je korak dugotrajnost, dokazivanje dugovječnosti i postojanosti, što otvara vrata za dobar dio ustaljenih, poznatih svjetskih stilova vina; pjenušava verzija, desertna verzija, verzija s jačim tijelom, različiti tipovi odležavanja u različitim materijalima, različita blendanja i ekološke, odnosno biodinamičke verzije.
Nakon što prođe sve kušnje, lozi treba pronaći njen matični stil koji će ju identificirati na nepreglednom svjetskom tržištu tako što će se objediniti svi oni uvjeti koji joj najviše odgovaraju; okoliš, tlo, količina sunca, kiše, ekspozicija, tip rezanja, datum berbe, kvasci, proces fermentacije, proces odležavanja itd.
Čvrstog sam uvjerenja da je Moreno Coronica učinio važan korak upravo u tom smjeru s izmjenama koje je napravio na Gran Malvaziji. Pročitajte intervju u nastavku i odlučite sami.
Prvi ću izraziti sumnju da među domaćim poštovateljima dobrih vina postoji netko tko nije čuo za vinariju Coronica, ali svejedno vas molim, kratko se predstavite.
Moje je ime Moreno Coronica, treća sam generacija u obitelji koja radi vino. Prvi puta smo napunili vino u boce 1993 godine. Počeli smo s dva i pol hektara, a danas proizvodimo na dvadesetak hektara vinograda.
Koji je asortiman vinarije Coronica?
Fokus nam je na autohtonim sortama, malvaziji i teranu, a manji dio pripada internacionalnim sortama, merlotu i cabernet sauvignonu. Od etiketa imamo Malvaziju, Gran Malvaziju, pjenušac Due, Teran, Gran teran i Grabar u kojemu su merlot i cabernet sauvignon.
Istra je danas poznata po svježim malvazijama, što mislite da su prednosti, a što nedostaci svježe malvazije?
Prednosti svježe malvazije su u tome što relativno rano može na tržište, a to je ujedno i nedostatak jer još uvijek nije dovoljno usklađena te tako gubi na važnosti.
Koliko dobro po vašem mišljenju malvazija podnosi odležavanje u hrastu?
Smatram da malvazija dobro podnosi odležavanje u hrastu, ali mislim da to nije neophodno. Hrast samo ubrzava dozrijevanje, a u bijelim vinima cilj je upravo suprotan tj. poželjno je što duže očuvati ih svježim.
Je li onda napuštanje hrasta u odležanim bijelim vinima za vas izbor ili nužnost?
To je moj odabir, a i nužnost za ono što sam naveo.
Recite nam malo više o Gran Malvaziji 2017, kakvo je to vino?
Gran Malvazija 2017 je prva Gran Malvazija bez utjecaja drva. Odležana je na vlastitim kvascima 16 mjeseci, a dobiva se iz vinograda starijih od 20 g. s manjim prinosima po trsu. Izražena je više vinoznost, a manje voćnost. Jako svježa i mineralna. Na nepcu dugo traje ostavljajući ugodan osjećaj čistoće. Upravo namijenjena za gastronomska uživanja
Za takav je stil tlo od malo veće važnosti, s kakvog tla dolazi grožđe za Gran Malvaziju?
Od važnosti je mikrolokacija, a isto tako i starost loza. Tlo je duboka crvenica bogata glinom, željeznim i boksitnim spojevima te ostalim mineralima.
I kvasci su također od malo većeg značaja, možete li nam više reći o kvascima?
Kvasci su sigurno bitni, ali je ipak najbitnija kvaliteta grožđa. Za sada radimo s komercijalnim kvascima, ali već četiri godine radimo na istraživanju naših autohtonih kvasaca koje smo izolirali u našem vinogradu starom 97 godina.
Hrast može oplemeniti vino, ali svojim aromama zasjenjuje neke druge. Ako ga se makne iz jednadžbe, jače će do izražaja doći utjecaj terroira, ali i kremoznost kvasaca. Kako po vašem mišljenju kvasci nadomještaju hrast pri razvijanju tijela vina?
Svakako da izostavljanjem hrasta iz procesa osjećamo u vinu više teritorij i sortnost. Hrast i kvasci imaju dvije različite funkcije. Hrast otpušta vinu tanine i mikrokoličine kisika (mikrooksigenacija). Kvasci štite vino od oksidacije i tako usporavaju evoluciju upravo suprotno od hrasta. Raspadanjem kvasaca oplemenjuje se vino te u vino otpuštaju sastojci koji daju kremoznost i strukturu.
Gran malvazija 2017. najviše me podsjeća na znalački složena vina Sjeverne Italije, npr. Cantinu Terlan čiji je Terlaner 1991 (vino koje je 25 godina odležavalo na kvascima) osvojio zavidnih 97 bodova po Wine Advocateu, ili nešto južnije u Toscani, na vina kakva je stvarao profesor Attilio Scienza i danas njegov sin Michele. Čini se da imate dobar instinkt, ovakva vina osvajaju sve više priznanja i sve je veće tržište za njih. Mislite li da će ih hrvatsko tržište prepoznati?
Upravo su vina kantine Terlan u meni probudili tu strast. Prije puno godina s tim me vinima upoznao Željko Bročilović i zato sam mu danas zahvalan! Ta sam vina pažljivo kušao i promatrao, ali mi je ipak trebalo mnogo godina da u meni dozrije ideja pa da donesem odluku za kretanje k novom stilu Gran Malvazije. Danas sam zbog toga jako sretan!
Hrvatsko je tržište danas dosta nedefinirano, pogotovo sa svježim vinima. Bijela svježa vina sve više liče vinima iz Novog svijeta. Što se tiče crvenih neodležanih vina sve se više rade u podrumu s velikim utjecajem stila enologa!
Vratimo se na Malvaziju! Bitno da meni paše taj stil, a i Malvazija se bolje izražava. Tržište će vremenom pokazati koliko dobru odluku sam donio.
Smatrate li da je takav stil preporučiv za malvaziju, da li biste bili zadovoljni da i drugi vinari počnu slijediti ovaj primjer i da on preraste u trend? Je li takva malvazija uspješnija od one iz hrasta?
Što se tiče drugih vina, ne bih ih želio komentirati. Svaki vinar zna za sebe što želi i snalazi se najbolje u svom svijetu! Nije na meni da sudim da li je bolje odležavanje u hrastu ili ne, jedino što znam je da odležavanjem u hrastu dobivamo sasvim drugačije vino!
Vinari okupljeni oko Nikolausa Saahsa Jr. koji danas vodi Nikolaihof žele vratiti popularnost odležanim bijelim vinima i zato drže nisku cijenu, kakvu ulogu cijena igra u nastanku trenda po vašem mišljenju? Treba li ona u prosjeku biti nešto niža da širi publiku ili nešto viša da gradi imidž?
Sigurno da cijena vina igra veliku ulogu, ali je vrlo teško ispravno postupiti. Nakon jednostavne analize treba reći da nisu sva skupa vina visoke kvalitete. Trend je danas, što vani, što kod nas, da se vinari sve više takmiče cijenom, a možda manje s kakvoćom i kvalitetom vina. Vino svakako mora biti što originalnije, ali nemojmo zaboraviti jednu ključnu stvar, a to je da vino mora biti pitko i dobro!
Zahvaljujemo se g. Coronici što nam je omogućio ovaj intervju i predlažemo svima da kušaju Gran Malvaziju 2017. Ako kojim slučajem možete doći do butelje Gran Malvazije 2016 za usporedno kušanje, vjerujemo da ćete razliku ne samo uočiti nego i cijeniti.
Kruno Filipović