Počet ću sa zaključkom; na svima nama, ljudima kojima je ljubav prema vinu zajednička, ostaje pobrinuti se da vinu osiguramo mjesto u drugačijoj budućnosti.
Nisam sklon pisanju alarmantnih tekstova i ne volim biti taj koji će doprinijeti panici i strahu u ljudi. Neću se baviti crnim prognozama i najlošijim scenarijima. Zanima me samo realni scenarij i ono što svi mi realno možemo učiniti u takvom scenariju.
Spomenut ću samo najbolji mogući scenarij; ako znanstvena zajednica uspije napraviti efikasno cjepivo, naša se budućnost neće ili barem neće u znatnoj mjeri promijeniti. U svim drugim verzijama hoće. Razlog zašto ovo pišem je taj što je zapadnim kulturama, a dijelom su to preuzele i druge svjetske kulture, vino društvena, socijalizacijska kategorija.
Vino prati i naše meditacije i lamentiranja, ono prati i našu osamu i naše romantične trenutke u dvoje, ali ono je važno i za velike, posjećene zabave i manifestacije. Osim toga, vino kao i alkohol uopće u znatnoj mjeri smekša naše inhibicije, otvori neke brane i ponekad preko mjere ohrabri. Opijanje i nemarno ponašanje će postati još malo manje poželjno. Naglasak na trezveno uživanje.
Često se zateknem u mislima o tome kako će izgledati uživanje u vinu u budućnosti. Jedna od mojih omiljenih situacija neće biti ni okrznuta; sam, doma, jedna boca, jedno jelo, moj crni blok, neki omiljeni stari album trešti sa sistema (prilično glasno – šaljem pozdrave svojim susjedima koji me uvjeravaju da nikada ništa ne čuju).
Na većini drugih situacija moći će se primijetiti post-korona životni stil. Što već sada činimo što nam može pomoći ubuduće?
Krenimo od boce; do sada smo ionako čistili grlić prije točenja pa onda možemo i cijelu bocu prebrisati antiseptičkom maramicom ili oprati u hladnoj vodi. Nakon otvaranja, ne dirajte više grlić. To je ionako higijenski i lijepo je vidjeti kada se na to pazi.
Čaša kao na vinskim sajmovima! Znate kada na vinskom sajmu čašu dobijete na polog i kada pazite da ju ne izgubite jer ćete ostati bez pologa i kada svoju nosite cijeli dan sa sobom? Ovu bismo praksu samo trebali proširiti i na ostale prilike pa i doma uvesti pravilo jedan gost – jedna čaša. Sve češće ćemo koristiti oznake za čaše. Vino neka toči domaćin ili domaćica ako je moguće.
Ne pretrpavati fešte. Ionako su najljepše one koje su u omiljenom društvu. Birati veće dvorane i za manje evente. Kad god je moguće, zabave prirediti na otvorenom. Uz stol s hranom imati poslužitelja ili poslužiteljicu čak i za finger food. Servirati gostima hranu na njihove tanjure. Izbjegavati pravo samoposluživanje.
Također, na nama samima je i da odolimo i ne odazovemo se pozivu na feštu makar se i samo malo prehlađeno osjećali. Sada će manje nego ikad biti hrabro da ste unatoč temperaturi na nogama i među ljudima.
P.S. Ali ne zaboravite držati fige za cjepivo!
Kruno Filipović